Moj internet dnevnik
Škola danas-dnevnik učiteljice
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Anketa
Kako još nisam dobila odgovore na postavljena pitanja o natjecanjima koji bi trebao biti moj idući korak?



TagList
Anketa
Što mislite o učitelju/učiteljima koji, kad se roditelj usudi postaviti pitanja o očitim kršenjima prosvjetnih zakona i pravilnika, na učenika primjene drugačiji način ispitivanja i ocjenjivanja? I ravnateljima koji kažu da do toga može doći?



Drugi
Nema zapisa.
Blog - rujan 2011
srijeda, rujan 28, 2011

Danas u novinama vlasnica Prve privatne gimnazije i dugogodišnja predsjednica Udruge privatnih škola Jasenka Breitenfeld kaže da se točno zna u kojim se privatnim školama novcem kupuju ocjene, a ne znanje. Ja, na primjer, ne znam baš točno. Ipak tih škola ima oko četrdeset. Ako to gospođa Breitenfeld zna nije li njena moralna dužnost to natuknuti na odgovarajućem mjestu? Da se pošalju promatrači, npr. kad učenici takvih škola pišu mature.

Da je morala i etike u ovoj zemlji ne bi u nijednoj školi, a kamoli u  privatnim učenike na maturi čuvali njihovi vlastiti učitelji kojima egzistencija ovisi o uspjehu njihovih učenika. Tko bi upisao dijete u školu u kojoj pola učenika na maturi padne ili dobije dva?!

Da je morala i etike u ovo zemlji ne bi zadatke za natjecanje sastavljali mentori učenika koji se natječu. Da je morala i etike ne bi natjecanja bile takve kuhinje. Jer godinama su osvojena prva mjesta značila dobivene stipendije za učenike koji su to postizali prevarama, možda ne vlastitim, ali ipak prevarama, a nemoralni su ljudi napredovali u zvanja mentora i savjetnika.

Čudimo se što je školstvo na niskim granama.

Ujutro sam odvezla djecu u školu i na fakultet, imala sam tek treći sat u prvoj smjeni. Svratila kod gospodina Horvata po dinamometre, termometre i žice za obje škole, a uzela i dvije zavojnice jer sam se zaljubila u njih. Drugi sat pisala neke papirčine za IOOP-e i korigirala planove. Comp u zapadnoj zbornici ima već mjesecima W32 pa ću USB očistiti sutra na istočnom compu koji  ima NOD. 7b mjerio obujam i masu dva sata i jako im se dopalo, pitali su hoće li toga biti još. Naravno da hoće. Oni su u potkovlju pa pribor nosim gore jer su ormari za fiziku u učionici za hrvatski jezik na prvom katu. 7a je radio isto, ali su bili umorni 5 i 6 sat pa su imali više grešaka. U odmorima trčim u prizemlje gdje sam dežurna. Razbila sam jednu menzuru noseći pribor iz kemije gdje je 7a, u hrvatski gdje imam dodatnu 7 sat. Moji dodatnjaci dobro rade, zadovoljna sam. Jednog od učenika koji obećava nije bilo, ali sam mu iskopirala zadatke i dala mu ih kasnije. U drugoj smjeni imam osmaše, oni su hvala Bogu u hrvatskom, pa mi je sav pribor pri ruci. Počeli smo električni naboj. Iza 16 sati pokupila gimnazijalca kod prijatelja i konačno smo došli kući. Srećom ostalo je ručka od jučer, treba samo napraviti salatu. Gimnazijalac treba jesti zdravo zbog svojeg gastritisa. Ferovac je već doma, on ima samo 4 sata dnevno i samo pet predmeta po semestru. Omjer masa gimnazijalčevih knjiga i njegovih je sigurno 3:1. Kaže da je dobio dobre profesore, on je od početka zadovoljan svojim fakultetom.

Još neka mi netko reče nešto o radnom vremenu i uvjetima rada učitelja. Muž otišao na roditeljski, njemu je bliže s Ruđera, ja sam umorna.

D.D. Eisenhower

"U borbi nije važna veličina psa, već veličina borbe u psu."

Na žalost, svijet je pun kukavičkih pasa koji misle da su hrabri.

Izvrstan komentar na Dnevniku Nove TV: Ni jedni ni drugi (od ovih boraca za očuvanje postojećih i stjecanje budućih fotelja) nisu svjesni dubine društvene krize koje su svjesni samo građani.

skola-danas @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, rujan 27, 2011

Učiteljica fizike pita "Postoji li išta brže od svjetlosti?", a Slavek odgovara:"Strelovit uspon političko tajkunske karijere Krkanoida (?! ovaj termin nisam čula) iz rvacke vukojebine, potpomognut političko rođačkim vezama."

Ali učiteljica se nije složila s tim.

skola-danas @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Danas je u Večernjem članak o riječkom gimnazijalcu koji je trebao pasti treći razred zbog 4 ili 5 jedinica, ali su ga roditelji 13. lipnja, dakle u zadnjem tjednu nastavne godine ispisali iz škole i upisali u zagrebačku privatnu gimnaziju, gdje je plativši 5 000 kuna uspio položiti sve predmete. Možda bi se sve zataškalo da se mladić nije odlučio vratiti u bivšu školu, to mu je jeftinije nego da plaća 30 000 kuna godišnje školarine. Ako što zapne platit će na kraju.

Vjerojatno se prije par godina ne bi ništa desilo. Kolike su svjedodžbe i diplome u Hrvatskoj kupljene u protekla dva desetljeća! Sada ipak izlazi inspekcija. Ali i izlasci inspekcija su često formalnost, govorim iz vlastitog iskustva, dakle ne bi me čudilo da se sve zaboravi. Sjetimo se i ravnateljice zagrebačke gimnazije koja je izdala svjedodžbu učeniku koji je pao razred s kojom se on upisao u drugu gimnaziju kao da ga je završio. Jadnica je smijenjena i postavljena za ravnateljicu osnovne škole. Valjda se zato sada traže prijepisi ocjena, svjedodžba nije dovoljna jer se može krivotvoriti.

Već sam na ovom blogu komentirala da se rad privatnih fakulteta i škola uopće ne kontrolira. Jedini uvjet za otvaranje takvih škola su prostor i kadrovi. I budali bi bilo malo čudno što takve škole i fakultete završavaju s puno boljim statistikama završavanja učenici slabijih intelektualnih mogućnosti i lošijih radnih navika. Naravno, mogli bi reći da takve škole imaju kadrove koji izvrsno rade pa uspiju i od lošijeg materijala izvući najbolje. Teorija pada u vodu iz više razloga, a glavni je da često isti kadrovi rade i u privatnim i u državnim obrazovnim institucijama. Imamo e-maticu, znaju se svi podaci. Na državnim je fakultetima prosjek završavanja oko 30 posto. Kakav je na privatnim? Kladim se tri puta veći. Plati pa ćeš dobiti i diplomu i posao. Kakav mora biti mentalni ustroj onoga koji na radno mjesto primi osobu koja je završila novoosnovani privatni fakultet u Bosni i Hercegovini, a ne osobu koja je završila fakultet u Zagrebu? Zna se kakav.

 Što je s ocjenjivanjem, gledano samo državne fakultete? Da li je netko usporedio prosjeke ocjena na Ekonomiji u Zagrebu i Ekonomiji u Rijeci? Govorimo već godinama o Bolonji, a rijetko se koji fakultet stvarno organizirao po tom principu.

Nije li ono Goran Sirovatka, kad je rekao da traži smjenu 50 koordinatora na maturama rekao da nisu radili velike propuste? Čini mi se da je pisalo da su kasnili s dostavom ispita. Ako je to istina onda se netko, ili pravi lud, ili drži kompletnu javnost ludom.

Zašto se ne objave statistike završavanja pojedinih fakulteta i škola, kao i prosjeci ocjena njihovih studenata i učenika? Jasno je da svaki Cigo svoga konja hvali, zato treba zbrojiti dva i dva.

Večernji list se pretvara u prave novine, zato mu i raste čitanost.

U Jutarnjem: ekonomisti 6 najvećih hrvatskih banaka najavljuju rast nezaposlenosti i vanjskog duga, inflaciju i općenito, pad standarda. Baš čudno, kako bi moglo krenuti na bolje kad i dalje radimo puno toga krivo?

U svojem izdvojenom postu Mirovine od prije par mjeseci sam pisala koliko je glup članak u novinama u kojem je pisalo da bi danas 25-godišnjak trebao izdvajati, osim prvog i drugog stupa, još 600-1500 kuna da si osigura starost. Od čega da to izdvaja kad ne radi!? Sjetimo se onog razreda 25-godišnjih  elektotehničara u Ogulinu u kojem od njih 32 radi 6. Ostali mogu žicati tete, djedove i bake da im daju džeparac. Kako je to strašno!

skola-danas @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 26, 2011

Današnji članak u novinama Etika otimačica vjeronauka me potaknuo na ovaj moj članak. Na svojoj biskupskoj konferenciji biskupi izjavljuju da je nečuveno da se u srednjoj školi učenici prebacuju na etiku. Mislim da je daleko veći problem koji bi oni trebali razmotriti činjenica da djeca nakon što obave krizmu (8 razred) posve gube interes za praktičnu vjeru. Sjećam se jednog svojeg osmaša u Ogulinu (tamo su prije krizme morali zbilja puno toga obaviti u crkvi. Jedan mi učenik nije mogao tada ići na državno natjecanje iz astronomije jer je u tjednu prije krizme morao ići svaki dan u crkvu. Stigao bi on u nedjelju na krizmu, ali bi propustio dva takva sastanka i župnik to nije dopustio.), dakle, dječak je rekao da kad obavi krizmu ne ide u crkvu dok se ne bude ženio.

U osnovnoj školi učenici danas pohađaju vjeronauk u gotovo stopostotnom broju. Vjeronauk je satnicom uključen u redovnu nastavu što stvara male i zanemarive probleme rijetkim učenicima koji ne idu na vjeronauk. Izborna nastava informatike se održava u suprotnim smjenama i, u pravilu znači dvokratni dolazak u školu. Tako da na informatiku ne ide većina učenika, konkretno, u mojem osmom razredu ih ide četvero (od kojih najmanje jedan, a možda i dvojica neće ići u gimnaziju) od 23. U nekim je razredima posjek veći, ali prosječno ne puno.

U općim i ostalim gimnazijama, osim matematičkih, informatika je redovni predmet samo na prvoj godini, kasnije je izborni i održava se u drugoj smjeni ili 9-ti i 10-ti sat nastave. Ne baš motivirajuće.

Dakle, najčešće će gimnazijalac tijekom svog školovanja imati deset (doslovno) puta više vjeronauka nego informatike, ako uzme etiku u gimnaziji onda će vjeronauka imati samo 8 puta više.

Dobro je da djeca stvari koje su im zanimljive nauče sama pa obično ona sama nauče programe za izradu prezentacija, programe za obradu teksta, fotografija i sve drugo što im treba u 21 stoljeću. (Bez uvrede bilo kome, moji su mi sinovi rekli da su uvijek imali takve učitelje jezika da su engleski naučili bolje na Internetu, nego u školi. Kako im onda mogu reći da ne vise na računalu? To o višenju na računalu se više odnosi na ferovca, gimnazijalac uglavnom gleda filmove, što je izvrsno za učenje jezika.)

Stvarno mi nije jasno kako je moguće ono što je rekao akademik Strčić (povijest) na skupu u HAZU da mu studenti pišu da je Isus Krist ubijen u Betlehemu?! To je kao da slušaju fiziku 4 puta više nego sada i kažu da je sekunda jedinica za duljinu.

"Agnostici su bliži Kraljevstvu Božjem od rutinskih vjernika koji crkvu vide samo kao spravu. Agnostici, koji zbog pitanja o Bogu ne nalaze mir, te osobe pogođene slučajevima pedofilije koje pate zbog grijeha koje su počinili crkveni ljudi i imaju potrebu za čistim srcem, bliži su Kraljevstvu Božjem od rutinskih vjernika koji u crkvi vide samo instrument, a da njihovo srce nije dirnuto vjerom." rekao je nedavno papa Benedikt XVI na misi u Freiburgu.

Kao da to nismo znali, znali su to i rutinski vjernici, ali je jako lijepo da je to papa rekao.

Ferovcu je počela druga godina po nekim drugim pravilima. Valjda će se snaći u toj promjeni. FER  je i do sada bio najbolje organiziran, nadam se da je ovo korak dalje.

Dobila sam zahtjev za prijateljstvo od jednog dragog prijatelja iz prošlosti, sada je preko bare. Razveselio me je. Skupa smo išli u osnovnu školu i matematičku gimnaziju, u vrijeme kad su djeca više voljela školu. Kako je to bilo lijepo vrijeme za djecu.

Za koga su dobra ova vremena? I to znamo.

Eh, da. Slovenci nemaju vjeronauk u školi. (Ma što Slovenci, Marija Terezija je odvojila crkvu od škole u jednoj od svojih reformi.) Ljubljansko je sveučilište 200-to na listi od 500 najboljih svjetskih sveučilišta. S te liste je Zagrebačko sveučilište nestalo. Naravno, nije vjeronauk kriv za to. Krivi su deklarativni vjernici koji su upropastili sve što su dotakli. A mi se jedino možemo nadati da Pakao postoji.

skola-danas @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 25, 2011

Jučer sam srela svojeg bivšeg liječnika opće prakse, onog koji je otišao u mirovinu prije desetak godina s riječima da ne može više gledati što se događa u zdravstvu. Rekao je tada da je situacija u zdravstvu tek malo bolja nego u školstvu. Uvijek pozdravlja moju mamu, zna što je izgubila. Rekla sam mu kako često mislim na njegove riječi.

MInistar zdravstva je prošli tjedan izjavio da imamo najbolje zdravstvo u regiji, ili tako nešto.  A istovremeno je nedavno objavljen članak o onkološkom odjelu Klaićeve bolnice koji ima samo jednu sobu za umiruće pacijente pa ponekad bolesna djeca leže uz umiruću djecu što ih pogađa, posebno one starije koji mogu povezati stvari. Mislim da je pisalo i da roditelji moraju sami nabavljati neke lijekove.

A o naručivanjima kad vas nešto boli, na primjer želudac, da ne kažem. Regularno naručivanje za pregled u KBC Dubrava je značilo (prije godinu-dvije kad mi je trebalo) čekati tri mjeseca za pregled i onda opet tri mjeseca za gastroskopiju ako liječnik zaključi da vam treba. Mogla bih još puno.

Sjećam se izjave predsjednika MMF-a kad nas je posjetio prije nekoliko godina. Rekao je da zdravlje košta. Dakle,  stara izreka da je zdravlje najveće bogatstvo, vrijedi više nego ikada jer si ga ne mogu svi priuštiti. Odavno već u Americi umiru pacijenti s izlječivim bolestima jer, ili nemaju zdravstveno, ili im ono ne plaća terapiju koja im pomaže.

Već nam najavljuju da će lijekovi i terapije poskupiti kad uđemo u EU. Samo nisu objasnili kako su to lijekovi jeftiniji u Mađarskoj koja je odavno u EU.

Vrijedi sve ono što su znali još stari Grci. Između ostalog,  oni su zaključili da je propast srednje klase propast društva.

Bivši ministar Primorac nam opet otkriva da nismo Slaveni. Trebalo bi pod hitno uvesti promjene u stihovima pjesama i umjesto npr. "od stoljeća sedmog" pjevati od stoljeća dvjestopedesetog. To bi nam zacijelo podiglo nacionalni moral.

skola-danas @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 23, 2011

Jučer ili prekjučer mi je moj mlađi sin ispričao svoj čudni san. Kaže da je cijelu noć imao čudne snove. Kaže da sam u tom snu morala odlučiti hoće li on pasti razred ili će naš mačak umrijeti. Uvijek je volio mačke, rekao je da bi on dao jednu godinu života za svojeg mačka.

Obično moja djeca imaju ljepše snove o meni. Najdraži mi je san ferovca kad je imao desetak godina. Živjeli smo u Ogulinu i on je sanjao da je s našeg balkona vidio kako me je u vrtu napao medvjed. U snu je odjurio po pomoć u susjednu bakinu kuću, ali kad je izišao na bakin balkon vidio je da ja dolazim iz vrta vukući ubijenog medvjeda za sobom. Lijepo je kad ti djeca toliko vjeruju.

Lijepo je kad ti kolege vjeruju i kad se dobro izražavaju o tebi. Iskreno, a ne kurtoazno. Moj je problem, kao i gimanzijalčev, stvarna empatija, stvarno osjećanje osjećaja drugih ljudi. To zbilja zna biti teško. Dobrota ljudi oko mene (hvala mojoj Sanji, najdražoj teti  i drugima) pomaže da se oporavimo.

skola-danas @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 22, 2011

Moj poznanik iz Dalmacije mi je nedavno ponudio da napišemo knjigu o situaciji u hrvatskom školstvu. Ima i malenu izdavačku kuću. Ali ja sam mu rekla da ne mislim pisati stručnu knjigu o tome, već više knjigu u stilu Nives Celsius. Dobro je da imam dovoljno dokaza za sve o čemu mislim pisati. Fućka se meni za izbore koji slijede, mada ću izići na izbore.  Nisam kao Goran Milić koji kaže da će apstinirati od ovih ozbora jer mu je život prošao u društvu koje ne zna što je poštenje. Zbunio ga je Karamarko. I mene je.

Koji su trenutno uvjeti da otvorite privatnu školu ili fakultet?  Morate imati prostor i kadrove. Prostor si lako osigurate. Dakle, uvjet su kadrovi.Ali kako je moguće da isti kadrovi u državnoj školi rade po jednim, a u privatnoj školi po drugim principima? Lova, to je odgovor.

Što sam ono rekla o ishodima neki dan? Tko mjeri ishode? Nitko. Možete biti šizofreničar i totalni nesposobnjaković i radit ćete i dalje u školi jer vašim savjetnicima ne pada ni na kraj pameti da provjere kako radite, čak ni kad dobiju prijavu da nešto nije po zakonima i pravilnicima Republike Hrvatske, a kamoli ako nema prijave.

Licence za učitelje?! Smiješno. Daj neka se konačno uvedu.

Čast svaka Učiteljima. Hvala Bogu na njima. I neka kod Lucifera završe oni drugi. Znam da hoće, ovako ili onako.

Piše ovih dana u novinama da će smanjiti braniteljske mirovine, kojih ima oko 70 000 (bez HVO-a) i iznose prosječno 6000 kuna. Elementarnom matematikom to je oko 420 000 000 kuna mjesečno, 5 milijardi kuna godišnje. Pukovnik (tada, ne znam gdje je sada, nadam se da je dobro) Krizmanić, zapovjednik Tigrova mi je rekao 1999. godine  da ne može srediti mirovinu svojim pravim invalidima. Ali zna da su u mirovini lažni. Rekao je da ih vidi na Igrama za invalide kao jurcaju za loptom, svi na foru PTSP-a.

Moja susjeda, Hercegovka, kaže da njen muž, s 40 godina staža ima mirovinu oko 2 000 kuna, a njen zet je s 24 godine života dobio mirovinu 6 000 kuna. Drugi zet je dobio samo 3 400 kuna. Najgore je što je drugi zet obišao sva opasna ratišta, a prvi je bio uvijek u pozadini. Nijedan nije ranjen. Moja susjeda, s jako malo škole,  je pametnija od naših političara jer kaže da nije normalno da zdrav čovjek star 24 godine ide u mirovinu.

skola-danas @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 19, 2011
Licemjerno je

kad drugima zamjeramo da su lijeni,

a sebe opravdavamo da poslovi koje smo trebali završiti nisu važni ni potrebni.

Kad kažemo da smo intelektualci koje nitko ne cijeni,

a čitamo knjige sumnjive vrijednosti (ako čitamo uopće) i davno je da smo bili u kazalištu.

Kad kažemo da drugi kradu,

a i mi bi da možemo. (Kako je ovo prigodno.)

Kad kažemo da mladi nemaju ideala ni pravih vrijednosti,

a zaboravljamo da smo ih mi trebali razviti u njima.

Mogla bih tako još. Ima dana kad pucam od energije i dana kad sam kao prebijen pas. Kod mene je to povezano s emocijama. Dugo se oporavljam kad me netko povrijedi i teško zaboravljam. Što mogu, ona o božanskom opraštanju mi nije sjela. Kad me netko zezne uvijek ću nakon toga biti na oprezu, a kad malo razmislim, i bolje je tako.

U stvari, shvatila sam da ne mogu oprostiti stvari koje su mi posve nerazumljive. Da ih barem mogu razumjeti možda bih ih mogla oprostiti. Naravno, ne govorim o kradljivcima džina, dječjih kasica i zlatnih lančića. Njih gotovo da i mogu razumjeti.

skola-danas @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 18, 2011

Novinar Vl, moj bivši školski kolega, Tihomir Dujmović mi sve više ide na živce jer kao papiga ponavlja da je HDZ stvorio Hrvatsku. U vrijeme kad je SSSR puknuo i bez rata se raspao na brojne države, kad su se ostale zemlje stvorene nakon II svjetskog rata raspadale, raspala se i Jugoslavija. Ali ne mirno i ne bez žrtava kao druge države. Ja ću se do smrti pitati jesu li, po nekom drugom scenariju, moja braća mogla preživjeti.

Dujmović je u potpuno u pravu, ali čak i on priznaje da je u ovako stvorenoj Hrvatskoj nedopustiva razina kriminala i korupcije. Čijom zaslugom? Moj mi je suprug, jednom u doba Jugoslavije, dok smo putovali nekud van, rekao da se pomalo srami kad mora reći otkud je, jer takav smo dojam globalno ostavljali tada. Kakav dojam ostavljamo sada? (Postajem prava retoričarka.)

Za Bjelolasicu sam čula da će ju kupiti neki Francuz ili tko već god. Ode Hrvatski olimpijski centar.

Prošlu nam je noć netko provalio u kuću, ukrao je par komada mojeg zlatnog nakita, gimnazijalčevu štednu kasicu, Moshinov Glamour (pri kraju) i bocu džina iz bara. Žao mi je jedino za zlatnim privjeskom u obliku srca koji sam kupila zadnjim novcem iz novčanika mojeg mrtvog brata. Zadnjeg od moje braće. Meni stvari ne znače puno, ali ovo me je pogodilo. Kako su me dan prije razočarali neki ljudi kojima sam vjerovala previše se toga skupilo kad mi je gimnazijalac javio u Ogulin da smo imali provalu u Zagrebu. On je bio sam doma, na žalost spavao je kod prijatelja. Zanimljivo je da policija uopće ne uzima otiske prstiju, mada smo mi sami shvatili kako su provalnici ušli i nismo dirali oko tih vrata. To je valjda, trend, nemaju vremena ni ljudi za takve sitnice. Daleko je od nas CSI i te metode. Ali rekli su da mi mogu izdati potvrdu da smo imali provalu. To je valjda za osiguranje.

Kad vidim prosjaka uvijek mu dam novac jer bolje je da mu dajem nego da ja prosim. Isto je i s lopovima. Bolje da oni kradu meni nego da ja moram krasti. Što ne znači da ih razumijem i da im opraštam. Za svakoga od njih se nadam da će ih stići ono iz Biblije o oku i zubu.

skola-danas @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 14, 2011

Od svih gluposti koje posljednjih godina moram pisati, na vrh liste ili blizu njega bih stavila jednu koju moramo pisati po novom zakonu donesenom prošlog mjeseca. Dakle, kad se učenik upisuje u novu školu stara škola mora novoj školi poslati prijepis ocjena. Dakle,  imamo učenika koji je nakon 7. razreda otišao u novu školu. Naravno, na kraju 7. razreda je dobio svjedodžbu, ali ona mu nije dovoljna za upis. Treba i prijepis ocjena u koji ide sve što je u svjedodžbi: ocjene, izostanci i vladanje. To zbilja ne shvaćam. Koji je uopće smisao e-matice?! Ili svjedodžbi koje smo izdali?

Istovremeno se nekada desi da dobijem učenike 3-4 tjedna prije kraja godine (oni npr. putuju s roditeljima ako im roditelji imaju putujuće zanimanje). Njihove ocjene iz škole koju su pohađali negdje drugdje ne stignu i mi zaključujemo ocjene "na duhove". Da ne velim da su mi ocjene za učenika kojeg sam lani dobila u svoj razred i sva pripadajuća dokumentacija, jer slučaj je sve samo ne jednostavan, došli TEK NAKON GOTOVO DVA MJESECA, mada sam ih zatražila čim je došao i stalno sam zvala školu u kojoj je bio da nam to pošalje. Što sam ono pitala o e-matici?

Stalno sam u zaostacima s papirima od kojih nikakve koristi, a ono najvažnije, pripreme, ne stignem pravo srediti. Dobro je da imam dosta iskustva. Lani kad smo imali inspekcije u školi gledali su papire, bitno da je papirologija u redu. A i kad nije, sredi se. Tko to tako zamišlja?

skola-danas @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, rujan 13, 2011
Slovenci su prije nas shvatili da nešto ide krivo. Ovo je prevedeno iz slovenskih novina Glosa, poslao mi je moj bivši profesor iz srednje škole. Karikirano je, ali... Kako sam već rekla na ovom blogu i kako nam govore naši savjetnici, bitni su ishodi.

Situacija 1: Petar i Marko su se potukli u školi.

1981: Okruže ih druga djeca. Petar pobijedi. Jedan drugome stisnu ruke i postanu najbolji prijatelji.

2011. Ravnatelj škole pozove policiju koja sasluša dječake i njihove roditelje. Dječaci, zajedno sa roditeljima, moraju čitavu godinu posjećivati program za sprečavanje nasilja.

Situacija 2: Roman je nemiran u razredu i ometa druge učenike.

1981: Učiteljica ga pošalje kod direktora i taj mu priljepi nekoliko odgojnih. Roman se nakon toga vrati u razred gde je miran najmanje sedam dana i ne ometa nastavu. Nakon toga se lekcija ponavlja. Kroz nekoliko godina postane pametniji, umiri se i postane cijenjeni kuhar.

2011: Romana pošalju kod školskog psihologa koja ga uputi dalje kod psihijatra koji mu prepiše lijekove koje su moćni sedativi. Romanovi roditelji počnu dobijati dodatak za dijete sa posebnim potrebama. Roman dobije potvrdu da je dijete sa posebnim potrebama. Uživi se u ulogu bolesnika tako da godinama posjećuje psihijatrijske ustanove.

 Situacija 3: Gorana boli glava i ponese nekoliko aspirina u školu.

1981: Od učiteljice dobije čašu vode da može popiti tablete.

2011: Učiteljica obavesti školskog psihologa da Gorana uzima nekakve tablete, ova obavijesti ravnatelja koji pozove policiju. Ova sasluša Gorana zbog mogućeg posjedovanja ilegalnih droga. U njegovoj kući naprave raciju. Nakon toga se još dugo govori da se Goran „sigurno drogira“ i da je „narkoman“.

Situacija 4: Neoprezno se igrajući loptom mali Ivan razbije susjedima prozor. Zbog toga ga njegov otac presavije preko koljena i remenom mu „nacrta“ nekoliko kobasica po goloj guzici.

1981: Ivan postane pažljiviji u igri. Izraste u normalnog dečaka, završi škole i postane uspješan poduzetnik.

2011: Ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja djeteta. Ivana daju u hraniteljsku porodicu i s vremenom on postane član lokalne bande maloljetnih krimilnalaca. Psiholog uvjeri Ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana, tako da njihov otac tri godine provede u zatvoru.

 Situacija 5: Luka napuni konzervu barutom koji je izvadio iz nekoliko petardi i tom napravom raznese mravinjak.

1981: Mravi izgrade novi mravinjak.

2011: Zbog eksplozije pozovu policiju, vojsku i specijalne jedinice. Luku osumnjiče za teroristički čin. Služba državne sigurnosti se pridruži istrazi i počne detaljno istraživati njegove roditelje, zaplijene im računala, a ostalu djecu privremeno stave u sigurne kuće. Lukin otac bude stavljen na listu državnih neprijatelja i dobije tajnu zabranu zapošljavanja u državnoj službi.

 Situacija 6: Tokom igre Sara padne i odere koljena. Dok plače priđe joj učitelj, zagrli je i pomiluje je kako bi je utešio.

1981: Sari je odmah bolje i ubrzo nastavi sa igrom.

2011: Učitelja optuže za nepoštivanje djetetovog prava na tjelesni integritet i neprimjereno dodirivanje maloljetnog djeteta. Pojavi se sumnja da je pedofil. Saslušaju se druga deca da bi se ustanovilo da li ih je neprimjereno dodirivao. Privremeno ga suspendiraju do okončanja istrage. Poslije višegodišnjeg procesa na kraju ga uvjetno osude. Nakon neuspješnih žalbi, slučaj završi na evropskom sudu. Sari, kao žrtvi zlostavljanja, predlože da redovno posjećuje psihoterapeuta.

 

skola-danas @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 11, 2011

10.rujan

Jutros sam već iza 7. sati bila na groblju. Mlađem je bratu godišnjica.

Večer prije sam pričala s 25-godišnjim nećakom moje prijateljice. Od njih 32 koliko ih je bilo u razredu elektro-usmjerenja samo jedan radi u struci, 3 su u policiji, 2 u vojsci, ali to nije trajno. Njih 26 ne radi. Moja je generacija imala barem mogućnost da radi. I svi su radili. Moja poznanica koja radi u HOC Bjelolasica kaže da je sigurna za plaću do prosinca. Pa da , dok ne završe izbori. Ako im premijerka nije ovih dana, kad obećava svima sve,  obećala tih jadnih 30-tak milijuna  za obnovu izgorjelih zgrada, nakon prosinca teško da će se nešto desiti. Osim da djelatnici HOC-a ne odu na burzu. I ubrzo netko jeftino kupi Bjelolasicu.

Još sam malo ramišljala o predavanju gospođe Cvetković Lay o darovitoj djeci. Ona je rekla da na 13 darovitih matematičara dolazi jedna matematičarka. U Kini imaju omjer 4 matematičara:1 matematičarka. U Hrvatskoj je omjer isti, ali djevojke pobjeđuju, čak i na tehničkim fakultetima na kojima su do nedavno muškarci imali premoć. Znači, po ovim rezultatima, Hrvati su nacija superžena.

Dobila sam rezime izvještaja o stanju u školstvu i osvrta na NOK s, mogli bi reći, najkompetentnijeg mjesta, HAZU. Jedna rečenica me je posebno taknula jer već dugo o njoj razmišljam. "Današnje će se generacije morati pomiriti s tim da će živjeti gore od svojih roditelja." Nakon dugo generacija koje su živjele sve bolje, ove današnje će pasti. Teško je s konja na magarca. Tužno. To je naša nezavisna i suverena Hrvatska,  premrežena, kako reče Ortinski, uzduž i poprijeko mafijom. Kako stoji u Bibliji "Grijesi očeva past će na njihovu djecu."

Hoće li nam naša djeca biti zahvalna za ovakvu Hrvatsku za koju smo i mi odgovorni jer smo šutjeli i zatvarali oči pred očitim stvarima? Ovo je ponovo jedno retoričko pitanje, odgovor znamo.

Novine su ovih dana živi užas.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-se-ceka-kosor-ima-materijala-za-cetiri-kaznene-prijave-/571372.aspx

HDZ se upisao u povijest prvo na jedan način, a onda na drugi. Koji ćemo pamtiti?  Karamarko valjda želi voditi istragu iznutra kad se upisao u HDZ.

I opet, da netko ne bi mislio da je meni stalo do Kurte ili Murte, nije. Ali što je previše, previše je. Stručnih i poštenih ljudi koji bi mogli nešto napraviti ili nema, ili vide da ne mogu ništa napraviti.

Ah, da, još razmišljam o ministrovom mailu-u. Spominje uspjehe naših učenika na natjecanjima. Pa to su uglavnom uspjesi u predmetima koji bi se, po NOK-u, trebali reducirati. Našim prosvjetnim glavama treba objasniti da je važno i ŠTO i KAKO. Uz kontrolu i odgovornost na svim razinama.

skola-danas @ 00:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 8, 2011

Nije li se nedavno Goran Sirovatka zaklinjao u poštenje svojih ispitnih koordinatora na maturama? Ili je to bilo u one koji organiziraju mature, tko će to više znati? A sada traži smjenu čak 50 njih. Istina,gospodinu Sirovatki priznajem da je pokušao provesti ideju da učenike čuvaju nastavnici iz drugih škola, ali Sindikat se usprotivio. Kako se to Sindikat ne protivi kad idemo na razna natjecanja po drugim školama?!  I ne dobijemo dnevnice kad provedemo cijeli dan na nekom županijskom natjecanju u drugoj školi. A o troškovima prijevoza da ne govorim, sa svoje točke gledišta.

Danas u novinama : Mafija je premrežila cijelu Hrvatsku. Bivši zamjenik ravnatelja carine, koji je dobio otkaz 5 dana nakon otkrića najvećeg šverca cigareta u povijesti dobio je spor sa carinom, moraju ga primiti natrag na posao. Spor je trajao 8 godina. Vjerojatno bi trajao i više da ne dolaze neka druga vremena, jer se staklena kula polako ruši.

Čula sam da Pravo u Zg ima zanimljiv prijemni test. Kandidati trebaju pročitati tekst i ako su ga razumjeli odgovoriti na postavljena pitanja. Nije da me ikada zanimalo pravo, ali ovo zvuči puno bolje nego da budući pravnik treba znati odverglati milijun nepotrebnih podataka. U njegovom poslu će morati razmišljati, a ne učiti podatke napamet.

Još me jedan podatak jako zbunio. Osim što sada fakultet završava prosječno oko 30 posto onih koji su ga upisali, većina njih su djevojke, navodno čak 80 posto, ali to mi zvuči pretjerano. Bit će da smo mi žene ipak nadmoćniji spol, hrvatsko školstvo to dokazuje. Znači, možemo očekivati budućnost u kojoj će majka odlaziti na posao u bolnicu ili ured, a tata će doma kuhati. Postoji i drugi scenarij, da dio tih mladih žena ne nađe životnog partnera, ja sam svojeg našla na fakultetu. To će biti vrlo loša selekcija. Zato su, valjda, Slovenci uveli upisne kvote po spolu na medicinu.

Opet sam imala sjednicu koja me je izbezumila, dobro ne izbezumila, ali zbunila, jer je kolegica iz hrvatskog sa svojeg skupa donijela nevjerojatna nova pravila rada. Jedno od njih je da ćemo morati najaviti domaće zadaće unaprijed jednako kao što najavljujemo pismene provjere. Previše sam umorna da bih sada o tome. Možda ta pravila ne vrijede za ostale predmete. Sutra idem registrirati auto, nadam se zadnji put. Ako u 2012.  Hrvatska ne bankrotira možda ga uspijemo promijeniti.

skola-danas @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 5, 2011

Već deset dana traju sjednice i ostali poslovi. Nama koji smo u dvije škole sve se duplira. Najgore je što su upute što i kako treba raditi različite, na primjer, u zapadnoj školi nam je ravnateljica rekla da godišnji planovi moraju biti pisani za razred, a ne za sve paralelke. To ima smisla kod planiranja mjesečnog plana jer nekada jedan razred ima 8, a drugi 9 sati nastave. (Ali sve skupa je bez veze jer i tako je bitno što ću s njima raditi, npr. 43-i sat, pa kad god on pao, u veljaču ili ožujak.  Ako neki razred, ili neki učenici ne usvoje gradivo to ću odraditi s njima na ekstra satima, ne mogu na redovnim jer onda neću obraditi sve propisano.) Na zapadu imam dva sedma razreda i imam ih u isti dan pa, hvala bogu, to znači da je plan isti. Na istoku imam 5 osmih, ali tamo nam nitko nije rekao da moramo pisati planove za pojedine razrede pa to ni neću raditi. Probala sam pitati našeg savjetnika na županijskom skupu da nam objasni što trebamo točno raditi od te bujajuće administracije, a on je rekao da trebamo raditi ono što nam kažu ravnatelji. Ja mislim da se ni ravnatelji  više ne snalaze. Tko se uopće snalazi?! Takve bi stvari trebale biti propisane. Njegovo je predavanje bilo upravo o pripremi nastavne teme iz fizike u kojoj bi trebali pisati osim očekivanih postignuća (to se prije zvalo obrazovni ciljevi) i nastavne strategije, što je u redu, prije su se zvale metode rada, uvijek je to trebalo, ali pitam se da li je mojem savjetniku jasno da u onih 20 obrazovnih strategija koje je naveo nema onih najčešćih, prepisivanja i diktiranja. Za neke od navedenih mi nije bilo jasno kakve su. Ono što mi izgleda najteže za napraviti u pripremi je vrednovanje ishoda učenja, gdje bi trebali definirati kognitivne razine s tim da su predviđene 3, i postupci kojima ćemo to provesti. Znači za svaku temu, a temu su prosječno dva sata nastave, mi moramo planirati sve to u pripremi i za svaku temu provjeriti ishode.

Kada bi to sve stigli provesti? Pitala sam druge kolege što je bilo na njihovim stručnim usavršavanjima, ali oni nisu čuli za to. Dobra je bila kolegica iz hrvatskog kad je rekla da bi trebali imati kristalnu kuglu da predvidimo razine znanja učenika, a da to stignemo provjeriti svaki tjedan za svakog učenika vrijeme bi trebalo usporiti. Kada bi ispunjavali svoju osnovnu svrhu, bili učitelji? Kao što neki od nas ustrojavaju djecu tjerajući ih da uče nepotrebne podatke tako se i nas tjera na ova piskaranja u kojima ne nalazim koristi za moje učenike.

Stalno nam se mijenja ono što treba pisati, do nedavno smo morali navoditi korelacije, potrebna predznanja i ključne pojmove, sada ovo. Planove i pripreme moram svake godine korigirati, gdje su ona vremena kad sam radila po istom planu i s istim pripremama godinama? Jer, u osnovi, predajem jednako. U stvari, vjerojatno predajem gore, jer gubim vrijeme na stvari koje mi ne koriste u nastavi, ali ih moram imati. I nemam vremena da pripremim ono što bi više koristilo mojim učenicima.

U drugom dijelu seminara nam je stariji kolega trebao objasniti kako bi to išlo na temi Električni otpor. Dobili smo pribor i glumili učenike. Ne volim takve radionice, jer u njima rijetko što naučim. Mi nismo učenici. Uočila sam da je ključni pojam učenicima serviran, a ne da su oni došli do njega. I to sam rekla te rekla da ja to radim drugačije, po mojem mišljenju bolje, jer moji učenici pokusima koje izvedu sami zaključe što je električni otpor, o čemu ovisi i kako se može izračunati. I drugi kolege su se složili. Kolega predavač nam je pokušao reći da je bolji bilo kakav pokus, nego reći učenicima da nauče od 10 do 15 strane, ali rekla sam mu da to nije to. Na tom smo skupu mi morali vidjeti kako to treba biti u idealnom slučaju. Kasnije je bilo revoltiranih primjedbi. Napisala sam svojem savjetniku da bih rado na jednom skupu prezentirala kako ja obrađujem ovu temu, ali nije mi odgovorio na tu primjedbu.

Prijavljivanje na stručne skupove nam je sada elektronsko i to moramo obaviti sami. Ali nezgodno je ako to pokušate napraviti s drugog računala, a ne onog s kojeg ste se registrirali u arhivi AZOO i ako ste zaboravili šifru. Ako ne uspijete nećete dobiti poruku da niste uspjeli. Što je još gore, nekada dobijete poruku da ste se prijavili i sustav to registrira u broju prijavljenih učitelja, ali ako ste zakasnili jedan dan vaš savjetnik ne dobije prijavu. A vi mislite da ste prijavljeni. Sustav prima vaše prijave i kad skup završi, to mi baš nije jasno.

Na sjednici na istoku smo imali zanimljivo predavanje o darovitoj djeci, gospođe Jasne Cvetković Lay, koja se darovitom djecom bavi već godinama i ima puno iskustva u tom području. I sama sam dosta čitala o toj temi. Rekla je da je za darovito dijete većina redovite nastave propalo vrijeme, što je darovitije to je više propalog vremena, da se daroviti često ne uklapaju i ne uspijevaju ostvariti svoje potencijale i da bi društvo trebalo više raditi na njima jer potencijali te djece su potencijali naše budućnosti. (I svako od njih koje "propadne" je mala propast našeg društva.) Rekla je još puno korisnih stvari, svidjelo mi se kako je odgovorila kolegici koja je komentirala ponašanje roditelja koji imaju primjedbe na rad učitelja. Jedino mislim da nije točno objasnila uspon kineskog školstva i znanosti. Rekla je da je ta usredotočenost rezultat tisućugodišnjeg sađenja riže, što je navodno kompliciran postupak, i usredotočenost na ponavljanje tih desetak pokreta pomaže u razvijanju usredotočenosti uopće.  Rekla sam da se s tim ne slažem, jer dok su Kinezi svoje darovite učenike i studente slali da sade rižu u selima ili ih držali u istim školama s blaže retardiranom djecom, oni su bježali na zapad i tamo postizali uspjeh. Kad su osnovali kampove za darovitu djecu i počeli s njima posebno raditi započeo je njihov strmoglavi rast. U Kini škola nije obavezna i u istim razredima ne sjede natprosječni i ispodprosječni jer to ne koristi ni jednima od njih. Kad se konačno razdvoje u srednjoj školi za neke darovite je već kasno. Mislim da je gospođa Cvetković Lay rekla da rad s njima treba početi što prije i što ih se prije treba otkriti. Kolegica iz povijesti je pitala za što mi spremamo darovitu djecu kad je izvjesno da je garancija za uspjeh nešto drugo. (Sanaderov poznanik je izjavio da je on, čim se dokopao vlasti, rekao da treba iskoristiti te trenutke jer tko zna koliko će potrajati. Potrajali su, dovoljno da nas unazade za dugi niz godina. I traju još uvijek, srećom u sve manjoj mjeri.)

Danas je počela škola, moji osmaši su mislima još u ljetu. Na kraju sata razrednika sam im rekla da mi napišu što su radili ovog ljeta i kako se osjećaju u vezi početka škole Gotovo svi su napisali da se osjećaju loše, oni koji su rekli da se osjećaju dobro rekli su da je to zbog društva. Učenik koji pohađa nastavu po članku 7. je rekao da se osjeća dobro. Kad sam to navela u zbornici moja, sve mi draža, kolegica iz vjeronauka je rekla da se iz toga mogu izvući zaključci o školi danas.

Što je najvažnije u ocjeni nečijeg rada. Ishod toga što je radio.  Ja sam uvijek za to da se izmjeri znanje mojih učenika i da ih se pita kako su stekli to znanje. Kakvi su ishodi do sada provedenih reformi u obrazovanju? Ako ja trebam imati ishode, zašto oni ne postoje na višim razinama?

Nešto se ipak mijenja. Neki su fakulteti dobili upute što sve moraju ispraviti jer im se, ako to ne naprave, iduće godine neće dopustiti upis novih studenata. A što je s kontrolom rada na npr. privatnom fakultetu Milenka Brkića u Međugorju čije smo diplome bez problema nostrificirali?

skola-danas @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, rujan 2, 2011
Imam dosta toga za pisati, ali nemam vremena jer moram u Og. Sjednica je trajala do iza 12. Kad se vratim. Bloger je pao na dva dana, sada mi ne radi statistika ni brojač posjeta, imala sam ih oko 20 000 u ovih godinu dana. Počela sam tražiti drugi server za blog jer ovaj u posljednje vrijeme često pada.

Danas sam od predavačice o darovitoj djeci čula dobru izjavu na sjednici, da smo dosegnuli dno i  da se moramo početi uspinjati jer ovako dalje ne ide. Pri tome se nije govorilo o financijama, nego o priznavanju pravih vrijednosti. Svidjela mi se, pisat ću kasnije o tome.

skola-danas @ 12:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2011
Brojač posjeta
128783
škola
Nema zapisa.
Index.hr
Nema zapisa.